Izvođenje je bilo logistički poduhvat koji treba precizno isplanirati, a jednostavna montaža i demontaža omogućavaju ponovno sastavljanje paviljona u Hrvatskoj.
U sklopu trodnevnog predotvaranja Venecijanskog bijenala – 18. međunarodne izložbe arhitekture koja se održava od 20. maja do 26. novembra 2023. godine, u petak je u Veneciji zvanično predstavljen i hrvatski paviljon i projekat „Same as it Ever Was“.
Uz poverenike nastupa, arhitekte Miu Roth i Tončija Čerinu, hrvatski paviljon smešten u prostorima Arsenala otvorili su ministarka kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek te predsednik Udruženja hrvatskih arhitekata Roman Šilje.
Pročitajte još na Gradnja.rs:
- Prve slike sa otvaranja paviljona Srbije na Bijenalu u Veneciji
- Od Beograda, preko Lagosa, do Venecije: Ekskluzivni razgovor s našim predstavnicima na Bijenalu 2023
Lonjsko polje kao inspiracija
Da podsetimo, multidisciplinarni autorski tim koji je koncipirao i realizovao projekat „Same as it Ever Was“ čine arhitekti Mia Roth, Tonči Čerina i Luka Fatović, kao i dizajneri Vedran Kasap, Ozana Ursić, Niko Mihaljević i Ivica Mitrović.
Hrvatski paviljon predstavljen je kao oda ambijentima suživota divljeg i domaćeg, prirodnog i proizvedenog, živog i neživog. Ishodište projekta je močvarno područje Lonjskog polja gde kulturni krajolik nastaje stogodišnjom simbiozom prirode koja se stalno menja i zajednica koje mu se prilagođavaju.
Hrvatski paviljon izveden je kao prostorna instalacija koja oblikovno pripada bestijarijumu vidikovaca u močvarnom području Lonjskog polja.
Propratni diskursivni program radionica i istraživanja će se odvijati na niz lokacija i edukacijskih ustanova za vreme trajanja Bijenala.
Značajan segment ovogodišnjeg nastupa Hrvatske na Venecijanskom bijenalu je i propratni diskursivni program radionica i istraživanja koji će se odvijati na niz lokacija i edukacijskih ustanova za vreme trajanja Bijenala (Venecija, Ljubljana, Split, Motovun, Milano te Lonjsko polje), kao kontinuirana laboratorija u stvarnom vremenu, usmerena na istraživanje budućnosti arhitektonske prakse i obrazovanja.
Hrvatski paviljon i diskursivni program otvoren je okruglim stolom u prostoru paviljona na kojem su učestvovali Martin Avila (Konstfack, Stockholm), Harriet Harriss (Pratt Institute, New York) te James Auger (Crap Futures, ENS Paris-Saclay), uz moderiranje Ivice Mitrovića (Umjetnička akademija, Split), kustosa diskursivnog programa.
Poziv na novi pristup prostoru i okolini
“Odgovarajući na tematski okvir ‘Laboratory of the Future’ koji je postavila arhitektkinja Lesli Loko, kustoskinja ovogodišnjeg bijenala, i u fizičkom i u diskursivnom obliku izlažemo segmente kontinuiranog interdisciplinarnog procesa. Interpretirali smo njenu temu kao poziv na novi pristup prostoru i okolini, preispitujući kanone, granice i formalne jezike kojima govorimo“ – izjavila je Mia Roth, poverenica hrvatskog nastupa i članica autorskog tima paviljona.
„Naš paviljon istražuje odnose onoga što dolazi od prirode i onoga što proizvodi kultura, te kako se te granice zamućuju. Kao ishodište uzeli smo Lonjsko polje kao primer sistema osetljive ravnoteže koji prolazi kroz radikalne promene tokom godine. Ljudi su se tim promenama prilagodili kroz vreme ne radeći protiv fluksa, već sinhrono s njim. To predstavlja lekciju iz otpornosti koju možemo uzeti za ishodište projektovanja saradnje u budućnosti – ljudi, žive i nežive prirode, tehnologije… Uz to, naš projekat postavlja pitanje kako prostor otelovljuje takve simbioze, kakva okolina je u funkciji razumevanja tih fenomena ili iz njih proizlazi” – dodala je Mia Roth.
Oblik koji formiraju stotine drvenih letvica jasena, vrste koja je domaća u Lonjskom polju, lebdi unutar pravilnog rastera stubova.
“Paviljon je dvostruko prisutan – kroz fizičku instalaciju u Arsenalima i kroz seriju radionica, razgovora i tekstova koji se razvijaju tokom trajanja bijenala na različitim lokacijama. Naša prostorna instalacija u Veneciji sadrži fizičke i nefizičke segmente koji sempluju i parafraziraju poznato, oslanjaju se na elementarno prepoznavanje temeljeno na kolektivnim memorijama“ – rekao je Tonči Čerina, poverenik hrvatskog nastupa i član autorskog tima paviljona.
„Oblik koji formiraju stotine drvenih letvica jasena, vrste koja je domaća u Lonjskom polju, lebdi unutar pravilnog rastera stubova. Međuzavisni su, strukturno se podržavaju. Ne predstavljaju ilustraciju konkretnog ili mimikriju, već postoje na granici poznatog i podsvesno prepoznatljivog, izazivaju želju za otkrivanjem. Paviljon deluje kao uređaj koji nakratko menja perspektivu neposredne okoline, otelovljenje teme koju ćemo pre razumeti telom u prostoru samog paviljona nego kroz napisanu statistiku” – dodao je Čerina.
Struktura koja levitira u prostoru
Luka Fatović, član autorskog tima, dodaje da vertikalni konstruktivni elementi formiraju pravilan raster čeličnih stubova i pridržavaju strukturu volumena koja istovremeno ukrućuje raster. Čelična struktura isprepletena drvenim letvicama levitira u prostoru. S njom je definisan prostor zaustavljanja, okupljanja, promatranja i slušanja – u volumen je ugrađen zvuk, projekcija i svetlo.
„Donja zona čeličnih stubova namerno nije obrađena, njihova korozija povezuje poplave Venecije i Lonjskog polja. Pojedini elementi proizvedeni u Hrvatskoj dopremljeni su u Italiju u segmentima i sastavljeni na licu mesta. Izvođenje u Veneciji je logistički poduhvat koji treba precizno isplanirati, a jednostavna montaža i demontaža omogućuju i ponovno sastavljanje paviljona u Hrvatskoj. Želja da se nijedan element nakon izložbe ne baci uslovila je sve korake izvođenja” – objasnio je Fatović.
Foto-galerija
