Betonska džungla: U Beogradu do 2050. godine temperature kao danas u Kairu
Uz probleme izazvane klimatskim promenama i masovnom i neplanskom gradnjom, dva su rešenja koja bi našem glavnom gradu mogla pružiti slamku spasa.
Mesec za nama bio je najtopliji jun u Srbiji od 1951. godine, sa srednjom mesečnom temperaturom vazduha koja je iznosila 22,8°C i odstupanjem u odnosu na tridesetogodišnji prosek (1991–2020) od čak +3°C. Od kada se vrše meteorološka merenja, jun 2024. godine bio je najtopliji ili drugi najtopliji na gotovo svim glavnim meteorološkim stanicama u zemlji, izuzev u Somboru, gde se našao na četvrtom mestu.
Najviša maksimalna dnevna temperatura vazduha u Srbiji je iznosila 38,4ºC, a zabeležena je 22. juna u Valјevu, dok je u Beogradu istog dana izmereno 37,5ºC, saopštio je RHMZ u svom poslednjem Mesečnom biltenu, a onda je došao jul – sa živom koja je prešla i četrdeseti podeljak Celzijusove skale – te možemo pretpostaviti da smo na pragu još jednog rekorda prouzrokovanog klimatskim promenama.
Kada je u pitanju srpska prestonica, u kojoj je juče već u 7 časova bilo izmereno 28ºC, Deutsche Welle (DW) ovih vrelih dana skreće pažnju i na masovnu i neplansku gradnju koja je, kako se navodi, dovela do značajnog umanjenja procenta zelenih površina u Beogradu. Zbog sve veće količine betona, tlo ne može da primi intenzivne padavine, a leti su toplotni talasi sve snažniji, kaže se u prilogu novinara Luke Stokića.
Pročitajte još na Gradnja.rs:
Nagrađivanje privatnih interesa u odnosu na javnu korist
Kao što znamo, urbane zelene površine neophodne su za kvalitet vazduha i pomažu u balansiranju temperatura u gradovima. U Beogradu, najvećem gradu u Srbiji, velika izgrađenost značajno je smanjila procenat urbanog zelenog pokrivača, što je doprinelo nesnosnim toplotnim talasima tokom leta.
Stručnjaci za životnu sredinu kažu za DW da je nagrađivanje privatnih interesa u odnosu na javnu korist glavni razlog zašto se urbane zelene površine — koje su neophodne za kvalitet vazduha i regulaciju temperature — zamenjuju betonskim zgradama.
„S jedne strane imamo energetsku efikasnost zgrada, kvalitet zgrada koji je verovatno na visokom nivou, ali to ne nadomešćuje nedostatak zelenila. Znači, moraju i jedna i druga kategorija da budu ispoštovane jer one u sinergiji mogu da učine jedan blok ekološki prihvatljivim“, objasnio je dr Ivan Simić, asistent na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu.
Znak vremena koja dolaze
Meteorolog Lazar Filipović navodi da je trenutni toplotni talas znak vremena koja dolaze. On je mapirao tzv. toplotna ostrva, urbane oblasti koje su mnogo toplije u odnosu na svoje okruženje tokom leta i ubeđen je da će dalji gubitak zelenih površina učiniti život u Beogradu još nepodnošljivijim.
„U našem istraživanju pronašli smo da se u pojedinim delovima grada, za letnji period, oko devedesetak dana, u čak 50 dana javljaju tropske noći, kada je minimalna temperatura iznad 20 stepeni. U suštini, kako se ovaj trend nastavlja, Beograd će čak moći da doživi uslove kao u tropskim gradovima“, istakao je Filipović.
Kao primer, meteorolog je izneo sumornu projekciju da će do 2050. godine vremenske prilike u našem glavnom gradu biti slične onima koje trenutno vladaju u glavnom gradu Egipta, Kairu, gde prosečna godišnja temperatura iznosi tek nešto manje od 25 stepeni Celzijusove skale.
Šta su moguća rešenja?
Sagovornici DW-a smatraju da bi jedno od rešenja moglo biti uvođenje ekološkog indeksa, brojčane vrednosti kojom se izražava ekološki značaj i doprinos kvalitetu života koji pružaju različite forme vegetacije na gradskoj parceli.
„To znači da je za svaki deo grada, za neku određenu zonu grada i namenu tog bloka – da li stambeni ili komercijalni – propisan određeni broj poena koje taj blok i ljudi koji rade na njemu moraju da ostvare po pitanju kvantiteta i kvaliteta zelenila“, naveo je dr Ivan Simić.
Sve dok Plan ne postane obavezujući za investitore, temperature u Beogradu nastaviće da rastu iz godine u godinu.
Na kraju, istaknuto je da povećanje procenta zelenila u Beogradu zavisi i od implementacije Plana generalne regulacije sistema zelenih površina, koji na jednoj od sednica Skupštine grada Beograda izglasan samo kao opcioni.
A sve dok navedeni plan, koji predviđa povećanje procenta zelenila sa trenutnih 12% na 23%, ne postane obavezujući za investitore, stanovnici Beograda i dalje će živeti u „betonskoj džungli“, a temperature u gradu nastaviće da rastu iz godine u godinu, zaključuje Deutsche Welle.
Na sve navedeno mora se misliti i o saobraćaju. Sumanuti broja m2 koji se zida zarad investitorskih interesa i zbog navodno nepostojećih prilika za ulaganje „viška“ novca, pa će eto svi da orbću novac kroz nepotreban broj stanova, vuče za sobom i broj garažnih mesta. „Građani“ nisu građani ako nemaju auto u kom se voze sami… pa još jedan, pa 3-4 po porodici… i glavna stvar u današnjem urbanizmu, osim broja m2, jeste kako obezbediti i dovoljno garaža. Te garaže dovode do toga da su zauzetosti parcela 90 i 100%, po 2-3-4 etaže pod zemljom, i naravno da nema mesta za zelenilo jer ipak limeni ljubimac je bitniji. Maskiranje krovova garaža zelenilom u lepo uređenim žardinjerama zadovoljava neuke kupce… doduše malo pošize kad im se zabrani da im mini pas vrši nuždu u istima u novim komplesima. Dakle u tim žardinjerama nema mesta za ozbiljno drveće, koje može da raste samo u zmljištu u dodiru s tlom. Zbog tih istih garaža name tla koje bi upilo kišnicu, naravno da kišna kanalizacija nema te kapacitete, a promena klime je sad već donela obavezne junske kiše svake godine.
A kako se to rešava? Pa tako što se vodi politika javnog interesa koja potencira mnooogo bolji javni prevoz kojim bi se stizalo mnogo brže i komotnije do odredišta, bez razmišljanja o parkiranju. Tek onda možemo da pričamo o smanjenju broja vozila u gradu, da uvodimo i određene sankcije ili plaćanja, ako već sami ne shvate da je bolje koristiti javni prevoz. Tada bi i garaže ispod objekata mogle da budu manje.
Može da nas spasi samo politika kojoj je javni interes prvi, koji podrazumeva dugoročno pametna i održiva rešanja i u urbanizmu, u saobraćaju, i u ekologiji… ali avaj, u kojoj to državi… ovoj ne sigurno, bar ne još 4 godine. A tad ćemo još teže ispraviti sve katastrofalne poteze koje su povukli i tek planiraju da vuku.
bravo. sve lepo rečeno
Hvala.
Samo još da dodam – taj javni prevoz jeste naravno izmedju ostalog i metro, ali ne ovaj koji je u planu, da bi digao cene neizgrađenim zonama grada koje pikiraju veliki investitori. Potreban je metro koji će značiti postojećim građanima da bi se smanjio broj automobila, a da potom mogu i da se preprave PDR-ovi i smanje garaže a poveća udeo zelenila na parceli. Trenutnim urbanističkim propisima najviše trpe krajevi grada u kojima niču objekti od 5-8 spratova na parcelama i uličnoj mreži inicijalno planiranim za jednoporodično stanovanje. Tu nema ni žardinjera na krovovima garaža.
Potreban je i veći broj javnih garaža i konkretno uvođenje sistema park&ride koji se tu i tamo provlačio po planovima, ali je delom ukidan, ili potpuno, u poslednjem PGR-u. Sve se radi naopako.
Može da se spasimo jedino ako se iselimo iz Beograda…
Opustite se, ljudi.
Biće nam samo toplije.
Uživajte u ovih 37-38 dok još možete.
Graditi beton bez hlada je prosto maloumno, ali opet idu punim gasom.
Veliki gradovi Beč/Stokholm se i održavaju na 1-2 miliona. Metropola je već prekomplikovan sistem, pa se gleda da se pokrpi i uskladi i napravi efikasnijim. Kod nas je Beograd mašina za utehu Srbije, da se kupi socijalni mir i zadovolji pohlepa stanovima. Ne može tako funkcionisati ali opet ništa ne menja ni 40 C. Kad do sada nema kritičnog razmišnjanja na probleme grada, neće biti ni na 50 C trpiće sve.