Rafiniranjem originalnog arhitektonskog jezika železnička stanica pretvorena u muzej
Dizajn nastavlja arhitektonske razmere i prostorni odnos prvobitne železničke stanice, stvarajući ujedno novu i modernu celokupnu sliku.
Sa tipološke tačke gledišta, prostori saobraćajne i izložbene zgrade imaju prirodno zajedništvo. Visoka čekaonica i peronski prostor železničke stanice pogodni su za transformaciju u izložbeni prostor. Transformacija napuštenih železničkih stanica u druge funkcije odavno je međunarodni presedan.
Musée d’Orsay u Parizu je najuspešniji primer ovakve prakse, a nakon što je Stanište ptica selica Žutog mora zvanično uvršteno na listu svetske baštine, kineskom gradu Jančengu je hitno bio potreban prostor za prikazivanje močvarne kulture široj javnosti, te se rešenje prepoznalo u objektu nekadašnje železničke stanice.
Pročitajte još na Gradnja.rs:
- Nebeski park: Sportski kompleks na krovu stare metro stanice
- Neka sile zatezanja budu s tobom: Muzej Džordža Lukasa odignut od tla
Zadržana donja betonska konstrukcija
Stanica se nalazi u blizini novoformiranog močvarnog parka i sada, nakon što je transformisana u Muzej močvara (eng. Wetlands Museum), postaće novi orijentir za prikazivanje kulture močvarnog područja u Jančengu.
Strategija projekta nazvana Dijalog o nasleđu starih i novih građevina usvaja ali i pravi izmene na postojećoj strukturi, objašnavaju za Architizer iz prakse Shanghai Dushe Architectural Design (DSD).
Dizajn renoviranja podrazumevao je zadržavanje donje betonske konstrukcije, dok uklanja postojeću rešetku i dodaje krov od čelične konstrukcije, kako bi se zadovoljili upotrebni zahtevi nove funkcije.
Dizajn rafinira originalni arhitektonski jezik, a ujedno stvara novu i modernu arhitektonsku celokupnu sliku.
Za ojačanje mrežaste strukture školjke koristi se rešetka velikog raspona, a oblik krova je moguće bilo realizovati bez pomeranja originalne konstrukcije i temelja.
U pogledu prostornog odnosa, dizajn nastavlja arhitektonske razmere i prostorni odnos prvobitne železničke stanice, rafinira originalni arhitektonski jezik, a ujedno stvara novu i modernu arhitektonsku celokupnu sliku.
Javni hol muzeja koristi postojeću građevinsku strukturu, kako bi se stvorile otvorene i transparentne gradske javne dnevne sobe.
Bez konstrukcije oslonca u sredini
Kroz tehničku realizaciju to je značilo uspostavljanje sistema projektovanja kojim bi se maksimizirala transparentnost fasada zgrade i primenu dizajna zida zavese koji usvaja sistem čeličnog okvira sa gornjim i donjim nosivim delom.
Naime, čelični profili visoke preciznosti povezani su sa glavnom konstrukcijom samo na vrhu i na tlu, dok u sredini nije bila potrebna nikakva druga konstrukcija oslonca.
Modelovanje krova pratilo je originalni ugao zgrade kao početnu tačku, koristeći tangentu lučne linije kao pravac za generisanje linije konture i formiranje ritmičnog i jedinstvenog oblika krova kroz tehniku gradijenta.
Postojeće šine povezuju prostor sa novim gradskim područjem brze železnice, te postaju i najvažniji deo celokupnog urbanističkog dizajna.
Paralelno sa procesom renoviranja zgrade, zadržani su i obnovljeni prvobitni stanični trg i peron za čekanje. Trg ispred stanice i ulazna rampa pretvoreni su u gradski trg, a peron za čekanje u izložbeni prostor na otvorenom.
Istovremeno, postojeće železničke šine povezuju prostor muzeja sa novim gradskim područjem brze železnice, te postaju i najvažniji deo celokupnog urbanističkog dizajna.
Naime, sa dolaskom ere brze železnice, stara železnička stanica u gradu postepeno je počela da gubi svoju prvobitnu saobraćajnu funkciju, te je njeno transformisanje u novu ulogu, može se reći, u potpunosti opravdano i održivo.
Foto-galerija
